Javna ustanova Park prirode Lastovsko otočje upravlja jednim od zaštićenih područja Jadrana, proglašenim parkom prirode 2006. godine. Park obuhvaća 46 otoka, otočića, hridi i grebena, uključujući otoke Lastovo i Sušac, s ukupnom površinom od 196 km² (143 km² mora i 53 km² kopna).

Područje Lastovskog otočja poznato je po iznimnoj bioraznolikosti, koja se ogleda u velikom broju biljnih i životinjskih vrsta, kako na kopnu tako i u moru. U moru bilježimo brojne vrste riba, školjkaša, rakova i mekušaca, a posebno se ističu livade posidonije (Posidonia oceanica), koje pokrivaju veliki dio podmorja i predstavljaju stanište mnogim vrstama te su prirodni indikator čistoće mora.

Na kopnu su očuvane raznolike šumske i travnjačke zajednice te više endemičnih biljnih vrsta koje se mogu pronaći samo na ovom dijelu Jadrana. Također, otočje je važno stanište za brojne ptičje vrste, među kojima su i ugrožene i zaštićene vrste, što ga čini izuzetno važnim za ornitološka istraživanja i zaštitu ptica.

Nebo iznad Lastovskog otočja jedno je od najtamnijih u Europi, s vrlo niskom razinom svjetlosnog onečišćenja, što omogućuje očaravajući pogled na Mliječnu stazu i tisuće zvijezda, a ujedno povoljno utječe na biljni i životinjski svijet koji živi u skladu s prirodnim bioritmom.

Osim iznimne prirodne vrijednosti, Park ima i značajnu kulturnu i povijesnu baštinu. Na otocima se nalaze brojna arheološka nalazišta iz različitih povijesnih razdoblja – od ilirskih i rimskih ostataka do srednjovjekovnih crkava i utvrda. Posebnu vrijednost imaju kamene kuće s tradicionalnim "fumarima" – karakterističnim dimnjacima koji su postali zaštitni simbol Lastova, te specifična ruralna arhitektura, koja svjedoči o životu u skladu s prirodom. Očuvani običaji, poput "Lastovskog poklada" dodatno obogaćuju kulturni identitet ovog područja.

Upravo ta neraskidiva povezanost prirodnih ljepota i tradicijskog načina života čini Lastovsko otočje jednim od posljednjih autentičnih dijelova Mediterana.